NK “VINODOL”

Objavljeno 10. svibnja 2012.

Nogometni klub “Vinodol”

Predsjednik: NEVEN PAVELIĆ

Telefon: 791-007 i  792-265
Fax: 792-266

Adresa: Bahalin 1, Novi Vinodolski

Žiro račun: 2340009-1117045286

 

 Nogometni klub danas

Nogometni klub djeluje u 5 sekcija i to: seniori, juniori, kadeti, stariji pioniri i mlađi pioniri. U klubu djeluju i veterani koji se ujedno i takmiče u veteranskoj ligi. Oformljena je i najmlađa kategorija limača koji još nisu u sustavu takmičenja.
Seniori se takmiče u 3.HNL Zapad,  juniori i kadeti u 2.HNL Zapad, a stariji i mlađi pioniri u 1.omladinskoj ligi.

Treneri po kategorijama takmičenja su:

Seniori – Zdravko Logarušić, PRO trener

Juniori – Marinko Buljat

Kadeti – Eduard Butković

St.pioniri – Miroslav Vukić

Ml.pioniri – Pave Krišković

 

PLAN I PROGRAM RADA NK VINODOL

Nogometni klub Vinodol osnovan je 1923.godine. Od osnutka je kroz klub prošlo mnogo generacija igrača i trenera. Današnja generacija nastavlja bogatu kontinuiranu tradiciju igranja nogometa u Novom Vinodolskom. U klubu je danas uključeno oko 180 članova od kojih se 120 aktivno takmiče kroz 5 selekcija. Nogomet je u Novom uvijek bio vodeći sport i privlačio veliki broj mladih.

U proteklom periodu značajnija je pažnja posvećena stvaranju uvjeta za kvalitetan rad. Postizanjem značajnog iskoraka, izgradnjom drugog terena (glavnog) stekli su se preduvjeti za vrlo kvalitetan rad kluba. Želja nam je da u narednom periodu nastavimo kontinuitet rada u svim selekcijama te postavimo i kvalitetnu organizaciju unutar kluba. Tu prvenstveno očekujemo uključivanje većeg broja ljudi u rad uprave kluba i praćenje omladinskih selekcija jer upravo rad s mladima uvijek je bio prioritet ovog kluba.

Organizacija smo koja okuplja najveći broj mladih u gradu iz čega proizlazi i obveza da im pružimo odgovarajuću stručnu-pedagošku potporu u njihovom sportskom razvoju.

Kolektiv kakav je NK Vinodol iziskuje izdvajanje velike mase sredstava kako od strane proračuna Grada tako i od strane rukovodstva kluba u pronalaženju sponzorstva.

Rezultati, ali prvenstveno sve veći broj mladih koji su aktivno učlanjeni u rad kluba obavezuje razumijevanje Gradskih struktura ali i svih čimbenika koji na bilo koji način mogu pomoći lakšem i kvalitetnijem funkcioniranju kluba.

Interes za igranje nogometa i sve veći broj gledatelja na našim utakmicama garancija su nam da su naše namjere i ulaganja pozitivna. Istovremeno to nam daje obvezu da našim građanima i simpatizerima pružimo kvalitetne i zanimljive sportske predstave.

O nogometnom klubu “VINODOL”

Od ˝Novljanskog građanskog športskog kluba˝, preko Nogometnog kluba “Vinodol” i NK Asfalt Novi Vinodolski do današnjeg NK Vinodol-a.

Počeci

            Ne zna se tko je i kada donio u Novi Vinodolski prvu loptu i pravila igre zvane nogomet. Zna se jedino da su to zasigurno bili đaci i studenti koji su, vraćajući se za ljetne praznike u rodni kraj, donosili novotarije velikih gradova.

            U Novom su se početkom 20. stoljeća pojedinci i skupine povremeno bavili različitim sportovima sve dok student medicine Branko Maričić nije, zajedno sa svojim prijateljima, poznanicima i istomišljenicima poput Milana Sokolića, Janka Ježića, Milana Piškulića, Antona Potočnjaka, Petra Koralca i Venceslava Čorića, došao na ideju da se osnuje sportsko društvo i napravi igralište.

            Od svih sportova kojima su se Novljani sporadično bavili najpopularniji je bio svakako nogomet. ˝Pala˝, kako Novljani zovu nogometnu loptu i lopte općenito, bila je omiljena igračka. Igrao se nogomet u to doba po livadama u Rasadniku, plaži i na prostoru luke. Kao idealno mjesto za buduće igralište izabran je prostor odlagališta smeća Lužnjak na Melu. Nakon niza molbi konačno je dobivena dozvola, a mladići su dragovoljno počeli graditi igralište.

            Kroničari bilježe i prvu odigranu utakmicu na igralištu propisanih dimenzija. Bila je to utakmica između domaće mladeži i njihova vršnjaka studenata i turista. Pobjedili su Novljani rezultatom 6:3. Za Novljane su igrali Branko Maričić, Vencel Čorić, Milan Sokolić, Petar Koralac, Janko Ježić, Nikola Sučević, Eduard Maričić, Franko Piškulić-Arbica, Vicko Dobrić, Augustin Kabalin-Javor i Sandro Piškulić.

Osnivanje ˝Novljanskog građanskog športskog kluba˝

            Ubrzo dolazi i do osnivanja kluba koji dobiva ime  ˝Novljanski građanski športski klub˝ ili NGŠK. Oko datuma osnivanja i danas su dvojbe. Prema pisanju ˝Primoreskog novog lista˝ klub je osnovan 10. kolovoza 1923. i  prije nego što je igralište bilo izgrađeno. Po drugima je klub osnovan godinu dana kasnije, a po trećima 1925. o čemu postoji sačuvan zapisnik sjednice upravnog odbora, koji pak govori o prethodnoj godini. Teško da bi ˝Primorski novi list˝ donio vijest da je klub osnovan, a da se to uistinu nije dogodilo. Bilo kako bilo, klub je počeo s djelovanjem i igranjem prvih utakmica. Zabilježene su utakmice protiv Senja , Hreljina, sušačke ˝Jele˝ i Bribira. Tridesetih godina spominje se Novi i prvenstvo I. župe u kojem, pored novljanskog NGŠK-a, nastupaju još i Orijent, Viktorija, Slavija, Kraljevica, Jela, Građenski, Delnice i Primorje. Osim NGŠK-a u Novom djeluje i juniorska momčad Poskok iz koje se regrutiraju igrači za prvu ekipu.

            Ne treba, iz tih prvih početaka NGŠK-a, zaboraviti imena Martina Sikošeka, Ante Smokvine, Rudolfa Paškvana, Franje Piškulića-Arbice, Antona Potočnjaka-Kukića, a posebice Stanislava Harapina, prvih ljudi u prvom upravnom odboru koji i danas čine povijest Grada i njegova nogometnog kluba.

Iako je između dva svjetska rata NGŠK odigrao relativno dosta utakmica, malo je njih zabilježeno u tadašnjim novinama. Posljednju utakmicu NGŠK je odigrao 12. lipn­ja 1941. u Crikvenici. Za NGŠK su igrali Vlado Šojatović, Zdenko Žvanović, Nikola Ježić, Mihovil Miško Kargačin, Krsto Zoričić, Nikola Mrzljak – Merikan. Vlade Mrzljak -Merikan, Rude Piškulić – Anjić, Vinko Mažuranić, Davorin Ježić i Srećko Kabalin -Požup.

Nogometni klub “Vinodol”

Poslije Drugog svjetskog rata zemlja je porušena i opustošena i “najvažnija spored­na stvar na svijetu” uistinu postaje sporednom. Ali, ne zadugo!

Bivši igrači koji su preživjeli svjetsku ratnu kataklizmu i tek stasali mladići u slo­bodnim trenucima ne zaboravljaju “palu”. Ubrzo se osniva Nogometni klub “Vinodol”, nasljednik NGŠK-a, koji je zbog ratnih događanja prestao djelovati 1941. godine.

Kad bi se povremeno skupili, dečki su igrali na dva gola, ali o nekom sustavnijem treningu nije bilo ni govora. Igrale su se takozvane sindikalne utakmice na kojima su nastupali službenici protiv radnika, pa onda “Debeli” protiv “Mršavih” i sve je to služilo manje-više za razbibrigu i uveseljavanja publike. Tu i tamo odigrala bi se pokoja utak­mica sa susjednim mjestima. Na te utakmice putovalo se kamionima, ribarskim brodica­ma ili trabakulima.

Godinu dana poslije svršetka Drugog svjetskog rata počinje prvo nogometno prven­stvo, ali NK Vinodol ne sudjeluje u njemu. Umjesto toga Novljani imaju prigodu na svo­jem igralištu na Melu gledati igrače senjskog Omladinca. Senjani zbog nepropisnih dimenzija svojeg igrališta nastupaju u Novom kao domaćini.

Sezonu 1946./ ’47. igrači Vinodola preskaču povremeno trenirajući i igrajući tu i tamo koju prijateljsku utakmicu.

Godinu dana kasnije NK Vinodol trebao je nastupiti na kotarskom prvenstvu zajed­no s klubovima Hreljina, Lokava, Bakra, Cernika u prvoj i Senja i Brinja u drugoj grupi. Zbog niza razloga prvenstvo ove najniže takmičarske kategorije Hrvatske V. zone, kako se to tada zvalo, bilo je potpuno neregularno, tako da su igrači NK Vinodola odigrali samo jednu utakmicu. Kroničari pamte čak i datum: 30. studenog 1947. Igralo se protiv Senja na vrlo lošem terenu i NK Vinodol je pobijedio 3:1.

Slabe prometne veze, odustajanje pojedinih klubova u pola sezone i nedostatak iole spomena vrijednih materijalnih sredstava, natjerali su organizatore i planere da se nat­jecanja održavaju po grupama. U sezone 1948/49. NK Vinodol natječe se u grupi sa sen­jskim Nehajem i bakarskim Borcem. Gubi sve četiri utakmice i uvjerljivo osvaja posljed­nje mjesto.

Naredne godine državna nogometna liga podijeljena je u sedam razreda. Vinodol se takmiči u sedmom, posljednjem razredu koji se još naziva Kotarsko nogometno prvenst­vo. Između šest klubova osvaja drugo mjesto iza hreljinskog Naprijeda. “Pala” postaje sve omiljenija u mjestu.

Sljedeća sezona pokazuje sve boljke igrača i uprave novljanskog kluba. Trenira se više no sporadično. Kad se nađe vremena! Novca nema niotkuda. Treninge vodi ili najs­tariji igrač ili kapetan momčadi, a pokatkad trener – volonter. Vinodol nastupa samo u polusezoni, a onda sve aktivnosti prestaju. Udarac je bio prevelik. I za same nogometaše i za gledatelje i za samo mjesto.

No, usprkos svemu nogomet se ne prestaje igrati. U Novi 1952. godine dolazi gosto­vati beogradski prvoligaš “Partizan”. Prijateljska utakmica završava očekivanom i uvjerljivom pobjedom gostiju 14:2. Novljani su tada po prvi put uživo mogli gledati proslavljene nogometaše i reprezentativce Jugoslavije kao što su bili primjerice Simonovski i Valok. Valja zabilježiti da je oba gola za domaćine postigao Vlade Mrzljak – Merikan.

Sezona 1953./ ’54. donosi ne male brige. Igralište na popularnom Lužnjaku posta­je skladištem Drvne industrije – Šumarstvo Novi Vinodolski. Odmah započinju pripreme za izgradnju novog igrališta i to u Dolcu ispred Domaćinske škole u centru grada. Zadnja utakmica na Lužnjaku odigrana je 29. studenog 1953. godine između Vinodola i Bribira koju su gosti dobili 3:2.

Igralište na Dolcu

Gradnju igrališta izvodi građevinsko poduzeće Asfalt iz Rijeke koje ujedno gradi i Jadransku magistralu na dionici Novi – Senj. NK Vinodol mijenja ime i do dovršenja igrališta zove se NK Asfalt Novi Vinodolski. Igrači kao domaćini nastupaju u Crikvenici.

U proljeće 1955. NK Asfalt mijenja ime u NK Novi da bi se već iste jeseni vratilo staro ime NK Vinodol. Konačno 2. svibnja 1955.godine utakmicom između Vinodola i Pomorca iz Kostrene svečano je otvoreno igralište na Dolcu. NK Vinodol se natječe u pod-saveznoj ligi. Rezultat nije za hvalu. Od 12 klubova Vinodol je uvjerljivo posljednji.

Sljedeće godine starta se ambiciozno. U polusezoni osvojeno je sedmo mjestu, a na kraju prvenstva Vinodol osvaja treće mjesto iza bakarskog Borca i Klane. Kako se sus­tav natjecanja mijenja iz godine u godinu, naredne sezone Vinodol nastupa u jakoj Gradsko-kotarskoj ligi i osvaja deveto mjesto.

Naredne dvije godine Vinodol osvaja peto, odnosno sedmo mjesto. U momčad pos­tupno ulaze juniori što pokazuje brigu o podmlatku. Srećom, u Novom djeluje i srednja škola pa pojedini talentiraniji učenici, pridošli iz drugih krajeva zemlje, znaju zaigrati za Vinodol.

U godinama koje dolaze klub se natječe s promjenjivim rezultatima. Uglavnom je to sredina tablice. Igralište na Dolcu vruć je teren za svakog gosta, a Novljani su kon­stantno nezadovoljni suđenjem jer smatraju da su oštećeni.

Početkom 1963. godine u Novom gostuje drugoligaš Karlovac, a Novljani očekivano gube 9:4. U sezoni 1963/64. NK Vinodol osvaja četvrto mjesto s devet bodova manje od prvaka, riječkog “Orijenta”. Svi su zadovoljni! 1 igrači i uprava i publika! Godinu dana kasnije NK Vinodol od dvanaest klubova osvaja deseto mjesto. Ushićenje je brzo splas­nulo!

U sezoni 1965/66. u Novom gostuje prvoligaš Zagreb. Prepuno gledalište bučno bodri svoje igrače. Prvoligaš jedva pobjeđuje 4:2.

U sljedeće dvije sezone Vinodol je dobar, uvijek negdje oko sredine tablice. A onda slijedi ispadanje iz zone. Pojedini igrači prestaju s aktivnim igranjem. Drugi pak traže posao. Od nogometa se u mjestu nikad nije živjelo. “Pala” je bila i ostala samo okrugla igračka. Mada je bila uvijek više od igračke. I više od igre!

Zlatni pioniri i izlet u višu ligu

Nekoliko sezona kasnije, 1971. godine novljanski nogomet doživljava jednu od svo­jih najljepših priča. Učenici osnovne škole “Ivan Mažuranić” postaju usred Beograda pionirski prvaci osnovnih škola Jugoslavije. Igrali su protiv vršnjaka koji su nastupali u pionirskim sastavima i prvoligaških klubova i koji će kasnije postati i državni reprezentativci, Novljani su pokazali da im nema premca u ovom uzrastu. Mnogi od njih nekoliko godina kasnije postat će članovi prve momčadi Vinodola.

Sezone 1971/72., nakon četiri godine gradnje, Vinodol na igralištu Dolac dobiva i svlačionice sa sanitarijama i klupskim prostorijama. Igra se iz godine u godinu poboljšava. Najprije treće mjesto pa nekoliko godina kasnije i prvo mjesto u Primorskoj ligi. I to upravo one godine kada se igralište rekonstruira i Vinodol nastupa kao domaćin u Crikvenici i Bribiru. Prvi iz inata!

U višem rangu natjecanja, u Primorsko-goranskoj ligi, Vinodol uglavnom gubi utakmice. I kao domaćin. Vraća se u niži razred.

Treneri se u klubu mijenjaju po nepisanom pravilu gotovo svake godine. Jedne su sezone promijenjena čak tri. To sasvim prirodno ne odgovara ni igračima ni igri samoj.

Jača novljanska poduzeća imaju razumijevanja za klub i klupske probleme. Potpomažu koliko mogu.

Tako klub dočekuje devedesete, politička previranja, rasulo države, agresiju na Hrvatsku, Domovinski rat i konačno oslobođenje zemlje. Od samog početka rata pojedi­ni nogometaši nalaze se kao dragovoljci na prvim obrambenim crtama. Uprava se trsi da održi nogometaše na okupu što im uz iznimne napore i uspijeva. Usprkos svim nedaća­ma klub ipak normalno funkcionira. I ne samo to. NK Vinodol će se plasirati u viši rang natjecanja. Zasluga je to ponajprije samih igrača, a onda trenera i uprave.

Igralište na Bahalinu

igrališteDanas, prvih godina 21. stoljeća, na svom novoizgrađenom igralištu na Bahalinu, NK Vinodol – sada član 3. hrvatske lige zapad – okuplja dobar dio novljanske mladeži. Preko stotinu i pedeset pionira, kadeta, juniora i seniora svakodnevno trenira, a utak­mice su iznimno posjećene.

NK Vinodol usprkos “poznim godinama” danas je vitalan osamdesetogodišnjak koji svake godine dobiva svježu krv i to mu pomaže da bude vedar, čio i živahan. Plasman na tablici 3. hrvatske lige – zapad najbolje govori o tome.

 

Brošura: 80 godina novljanskog nogmeta

(1923 – 2003)