Ledenice kroz povijest

Objavljeno 14. svibnja 2012.

Spomen o Ledenicama bilježi se još iz 1248. godine, a zatim je to potvrđeno 1288. kada su u Novom Vinodolskom popovi Ratko i Radoslav, te satnik Dobriša iz Ledenica prisustvovali kod sastavljanja Vinodolskog zakona. Zidine stare ledeničke Gradine strše i danas i podsjećaju na prošlost i na strateški značaj Ledenica kroz povijest. Ledenička Gradina i njezini ljudi na granici Vojne krajine i banske Hrvatske sve do oslobođenja Like 1699.godine od Turaka bile su bedem koji je Zapad čuvao od turske najezde.

Gradina Ledenice

slika1Iznad sadašnjeg sela Ledenice, koje zovu i Polje, na oštru i kamenitu brijegu, 376 m nadmorske visine, stoje razvaline starih Ledenica. Iz imena Stari grad Ledenice izveden je naziv Gradina, inače vrlo važna strateška točka u prošlim okršajima koji su se vodili u istočnom dijelu Vinodola. Povijesni podaci govore da je to bio frankopanski grad. Turske provale sizale su do Ledenica 1522. i 1539. godine, kada Frankopani gube vlast nad Ledenicama. Godine 1563. vlasnici postaju senjski kapetani, a time Ledenice ulaze u sastav Vojne krajine. Mlečani pustoše Ledenice 1600. godine, a borbe se nastavljaju i kasnije. Danas se vide samo razvaline tog nekadašnjeg grada, sa ostacima četvrtaste kule i crkve svetog Stjepana. Ledenička Gradina i njezini ljudi na granici Vojne krajine i banske Hrvatske sve do oslobođenja Like 1699.godine od Turaka bile su bedem koji je Zapad čuvao od turske najezde.

U Ledenicama se odigrao poslije madridskog mira 1606. godine i dio uskočke epopeje i tragedije, koju je hrvatski književnik August Šenoa opisao u romanu “Čuvaj se senjske ruke”. Predaja govori da je prikupljajući građu za svoj roman o uskocima, te upoznavajući staru Gradinu u pjesniku nikla misao o pjesmi “Kugina kuća”.

Ledenička sela

slika2Naselja bivše Ledeničke općine su novijeg datuma. Nastala su doseljavanjem brojnih obitelji u ove krajeve u toku XVII st., kada su iz Like bježali pred Turcima. To je bilo područje Vojne krajine gdje su porodice dobivale zemlju, da bi istovremeno njihovi članovi postali vojnici u borbi protiv Turaka. Bile su to porodice: Mataije, Frkovići, Bunete, Komadine, Butkovići, Uremovići, Stilini, Smolčići, Pemperi, Draginići i dr. Najveće se naselje nalazi u ledeničkom polju gdje je i Župna crkva BDM od Karmela, sagrađena 1827. godine.

Škola je u Ledenicama, u selu Polje otvorena 1869. godine u zgradi vojne komande za vrijeme Vojne krajine. Kada je 1874.godine sagrađena nova cesta zapadno od Derašnice ti su krajevi izgubili svoj raniji gospodarski značaj koji su im dali njihovi raniji gospodari Frankopani. Ledeničani se od davnine bave kirijašenjem i drugim šumskim poslovima. Pored toga su obrađivali zemlju, te timarili ponešto krupne i sitne stoke. Vremenom dolazi do opadanja stanovništva i postepenog iseljavanja radi nemogućnosti zaposlenja u mjestu.

Iz knjige  “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.