DVERI PROŠLOSTI

Objavljeno 10. travnja 2019.

Jeste  li znali da je prošlo 160 godina od rođenja VLADIMIRA FRANA MAŽURANIĆA, hrvatskog  književnika i najuspješnijeg pisca kraćih proznih vrsta, tzv. crtica, u doba hrvatskog realizma?

 

Rođen je u Novom Vinodolskom 28. ožujka 1859. godine od oca Matije Mažuranića, pisca putopisne knjige „Pogled u Bosnu“  i majke Marije, rođene Kabalin.

U književnosti se javio 1885. u Viencu crticama po uzoru na I. S. Turgenjeva. Godine 1887. četrdesetak ih je sabrao u zbirci Lišće.

Bio je pisac i žurnalist, aktivni oficir u austro-ugarskoj vojsci, koju je napustio zbog svojih političkih ideja i otputovao u svijet. Tijekom 30 godina lutanja uzdržavao se literaturom i žurnalizmom pišući na stranim jezicima. Skoro sav njegov književni rad stvoren u inozemstvu pod raznim pseudonimima potpuno je izgubljen.

U književnosti se ponovno javio poslije 40 godina, kada su već svi smatrali da je mrtav, te  mu je Matica hrvatska 1927. godine objavila knjigu crtica Od zore do mraka. Dvanaest crtica, koje su bile izostavljene, objavljene su  1928. u zasebnom otisku Od zore do mraka: /dopunjak izdanju »Matice hrvatske«/.

Želja o povratku  u domovinu, za života, nije mu se ispunila.  Umro je 20. kolovoza 1928. godine i pokopan je na berlinskom groblju St. Michael.

Godine 1973., nakon 45 godina od smrti, njegovi Novljani u suradnji s  Društvom književnika Hrvatske i Čakavskog sabora prenesli su njegove posmrtne ostatke u voljeni, rodni Novi Vinodolski.

Sada počivaju u novljanskom cimiteru u blizini mora u hladu crnogoričnog drva, a mi se često i rado sjetimo njegovih riječi:

Stari moj grade, kako te ljubim! Ti si mi i svojom burom i svojim morem i svojim kamenjem srcu prirastao! –  Pod svakim kamenom leži  po koja mila uspomena! – ta moje najmilije uspomene leže pod kamenom!

Ti si moja prva ljubav.

Ljubim te, – zato mi i jesi toli lijep! Ljubim te, – zato mi i odlane uvijek u tvom krilu.

 

(Vladimir Fran Mažuranić ulomak iz crtice „Kod kuće“)