 |
 |
Grad Novi Vinodolski |
 |
 |
|
 |
 |
 |
| Kontakt |
 |
| Korisni linkovi |
 |
| Mapa weba |
|
 |
 |
|

|
Pogodnosti za razvoj turizma i njegova perspektiva
|
 |
|
"Ne samo po svom položaju, već i svojom prošlošću Novi, ili kako se nekada zvao Novigrad jedno je od najznamenitijih mjesta Vinodola. Drevna varošica sa svojim negda dobro utvrđenim gradom, raskrilila se baš na onom mjestu gdje se Vinodol završuje na morskoj obali. Pa i okolica Vinodola sa svojim prirodnim krasotama pripada među najljepše ne samo u Vinodolu, već i u cijelom Hrvatskom Primorju".Tako je doslovce putopisac Emilij Laszowski u svojoj knjizi "Gorski kotar i Vinodol" godine 1932. zapisao svoja viđenja o Novom Vinodolskom. Pa, eto u kratkim crtama opisa područja i grada Novog Vinodolskog, koji je u svom razvitku mijenjao ime, tako da je u prvim povijesnim zapisima tj. u Vinodolskom zakonu 1288. godine upisan pod imenom Novigrad, da bi kasnije nosio ime Novi u Vinodolu, zatim Novi Vinodol, pa samo Novi, da bi godine 1962., odlukom novljanske općine, dobio ime Novi Vinodolski. |
| Više
|
 |
|
Počeci turizma - XIX.stoljeće
|
 |
Eto nekoliko podataka o tom gradu turista - Novom Vinodolskom. Koju godinu iz novljanskih turističkih anala treba izdvojiti kao prvu, teško je utvrditi, jer turizam nije sam za sebe neovisna gospodarska grana, već su u njega ukomponirane mnoge proizvodne i uslužne djelatnosti, pa godina u kojoj je prvi puta zabilježen broj posjetitelja, odnosno turista, zacijelo i nije prva godina turizma. Možda i nesvjesno, vodeći brigu o elementarnim životnim potrebama civiliziranog čovjeka, postupno su se stvarali preduvjeti za početak turističke djelatnosti, pa je komunalna opremljenost mjesta, uz bogomdane prirodne ljepote i blagu mediteransku klimu, stvorila osnovu za početak organizirane turističke djelatnosti. Godine 1851. u Novom je otvoren prvi poštanski ured, u kojeg se je pošta dopremala i otpremala kočijama, koje su prevozile i putnike, iako malobrojne. Sa sigurnošću se može reći da je veći dio putovao iz poslovne potrebe, ali se može i dokazano potvrditi da je manji dio ipak putovao iz želje da upozna druge krajeve. To se razabire iz pisma Matije Mažuranića (Glavara), u kojem bratu Antunu u Zagreb javlja da je 1868. godine u novljansku luku pristao prvi linijski parobrod. Uz ostalo kaže: "Baš mi sada pada na pamet da ja moram na pervi početak odvesti se parobrodom ili u Senj ili u Riku". |
| Više
|
 |
|
XX. stoljeće - razdoblje do II. svjetskog rata
|
 |
Godine 1906. donesen je Zakon o zdravstvu, po čijim odredbama se sva društva za poljepšanje mjesta preimenuju u Lječilišna povjerenstva, što daje novi impuls oživljavanju lječilišnog turizma, da bi konačno 1909. godine Novi Vinodolski bio proglašen morskim kupalištem i klimatskim lječilištem. Na parcelama u neposrednoj blizini mora i okućnici postojećih hotela, na zemljištu koje je otkupljeno od privatnih vlasnika, pristupa se pošumljavanju i formira se javna parkovna površina, pa je time suri primorski krš postao ugodna rekreacijska zona u neposrednoj blizini mora, puna bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i oplemenjena pojedinim vrstama mediteranske flore. Od 1917. do 1922. godine hotel "Lišanj" doživljava drugu renesansu, jer proširuje smještajni kapacitet na 60 soba s tekućom toplom i hladnom vodom, te dvije velike društvene prostorije. Istodobno s gradnjom hotela i prenošenjem kupališnog etablismana u prirodnu, pjeskovitu uvalu "Lišanj", dalekovidniji i poslovniji Novljani iniciraju godine 1896. osnivanje "Sindikata udruge za podignuća kupališta "Lišanj" u Novom Vinodolskom", pa u proglasu upućenom zainteresiranima, navode: "Za ove plemenite nakane upućeni smo i prema ukusu dosadašnje kupališne publike i po krasoti naravi na morske žalove u Novom Vinodolskom". Proglasom upućenim novljanskoj gospodi, inicijatori pozivaju na uplatu najmanjeg uloga od 2.500 forinti, čime se stvara prva dioničarska udruga u turističkom gospodarstvu Novog Vinodolskog. Ovakve inicijative pokreću i kapital domaćih stanovnika, pogotovo povratnika-iseljenika, koji svojom ušteđevinom grade u turističko-kupališnoj zoni "Lukavice" stambene kuće i vile. |
| Više
|
 |
|
Razdoblje iza II. svjetskog rata
|
 |
| No, takav zadovoljavajući turistički uspon Novog Vinodolskog, kao i širenje mjesta u urbanističkom smislu i u komunalnoj opremljenosti, prekinula je, nažalost okrutna kataklizma Drugog svjetskog rata, a ratna divljanja i strahote izbrisale su iz svakidašnjeg života sve ugodno i lijepo, pa je tako i pojam "Turizam" zaboravljen u razdoblju od godine 1941. do 1945. U gradu je bio, doduše, formiran Putničarski ured, no nije imao nikakvih posebnih zadataka, osim da bude evidentiran i registriran, jer je Novi Vinodolski bio u tom periodu okupiran od talijanske, odnosno njemačke vojske. Po završetku Drugog svjetskog rata, uz spoznaju da je budućnost i prosperitet primorskih kupališnih mjesta, isključivo u obnovi turističkog gospodarstva, već 6. siječnja 1946. godine održana je u Novom konferencija na temu "Rad na obnovi turizma". Naime, parkovi i ostale zelene površine u gradu bile su ispresijecane vojničkim rovovima, a prizemne prostorije hotela i restauranta bile su za vrijeme rata pretvorene u konjušnice. |
| Više
|
 |
|
Novi na prijelazu u XXI. stoljeće
|
 |
| Novi Vinodolski, kao pionir organiziranog turističkog djelovanja na području gornjeg dijela Hrvatskog primorja, godine 1978. obilježava 100. obljetnicu turističkog djelovanja, kao i 690. obljetnicu donošenja Vinodolskog zakona i time potvrđuje svoju povijesnu ulogu i značaj u prošlosti Vinodola. U godini 1981. izgradnjom natkritog bazena s morskom vodom i kongresne dvorane, Turističko naselje "Zagori" profilira planirani dio svog kompleksa, a ispred hotela "Lišanj" 2. srpnja iste godine počinje se koristiti prvi dio novog kupališta, dok se drugi dio kupališta dovršava 1. srpnja 1983. godine, paralelno s dogradnjom novog dijela hotela "Lišnja". |
| Više
|
 |
|
|
 |
 |
| Odluke, zaključci |
 |
| PLAN GRADA |
 |
| Zahtjevi, obrasci |
 |
| Prostorno planiranje |
|
 |
|